Biblijaska Marija I Tradicija

«Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo 'Majci milosrđa', svoj svetoj.»[1]

Na ovaj način katoličko učenje štuje i obožava Mariju. Katolički kalendar je kroz čitavu godinu ispunjen blagdanima njoj u čast.[2] Papa Ivan Pavao II posvetio je sebe i svoj pontifikat Mariji. Njegov moto je bio «Totus Tuus» što dolazi od «Totus Tuus ego sum Maria» što na hrvatskom znači «sav sam tvoj Marijo». Pred slikom Gospe Fatimske 8. listopada 2000. Ivan Pavao II posvetio je svijet i novi milenij «Presvetoj Djevici Mariji».[3] Marija je vrlo istaknuta u svim Papinim učenjima, milijunima katolika ona je središte vjerskog života.

            Svijet je oduševljen i fasciniran ukazanjima, čini se da je Marija hipnotizirala i očarala čitav svijet. Uopće nije neobično vidjeti Marijinu sliku na naslovnicama časopisa ( kao što su Life, Time, Newsweek magazina). Upravo ona postaje zajednička točka katoličke crkve i muslimana. Poznati nadbiskup Fulton Sheen izjavio je:

«Čvrsto smo uvjereni da neki nepotrebno strahuju zbog muslimana, vjerujemo da će se muslimani s vremenom obratiti na kršćanstvo – i to na način na koji naši misionari ne mogu ni zamisliti. Vjerujemo da se to neće dogoditi izravnim poučavanjem o kršćanstvu, već kroz pozivanje muslimana na štovanje Majke Božje.»[4]

Pravo tijelo Kristovo treba zabrinuti ekumenizam Papinstva i Islama. Ne sumnjamo da će ukazanja igrati veliku ulogu u ujedinjavanju katolicizma i islama.

Nadalje, kao što je i kardinal Ratzinger (sadašnji papa Bendikt XVI) prije nekog vremena spomenuo, ukazanja su postala sve češća,

«Kardinal Joseph Ratzinger, prefekt Kongregacije za nauk vjere, 1984. rekao je: 'jedan je od znakova našeg vremena da glasovi o Marijinim ukazanjima dolaze sa raznih strana svijeta…' To je, između ostalog, rekao komentirajući sve više izvješća o ukazanjima Blažene Djevice Marije, koja se ukazuje raznim osobama na različitim dijelovima svijeta u raznim političkim sustavima.»[5]

Na još jednoj, tipično katoličkoj, Internet stranici nalazimo, «U prošlom stoljeću pojavila su se brojna svjedočanstva o Marijinim ukazanjima. Sam Isus ukazao se tek nekolicini vidjelaca. Neka od tih ukazanja su dobila i blagoslov Rimokatoličke crkve.»[6] Donosim vam i djeličak onoga što se događa u Međugorju:

«Od kada su počela ukazanja 1981. milijuni ljudi svih vjera sa svih strana svijeta dolaze u Međugorje, odakle odlaze ojačani duhovno i tjelesno. Tu su dolazili i nevjernici, koji bi se obratili i fizički i mentalno oboljeli ljudi koji bi ozdravljali… Šestero mladih ljudi, Ivan, Jakov, Marija, Mirjana, Vicka i Ivanka i dalje prima Gospine poruke. Tih šestero mladih ljudi, vidjelaca, imaju ukazanja Blažene Djevice od 24. lipnja 1981. pored poruka koje im Gospa govori otkrit će im deset 'tajni' ili događaja koji će se zbiti u budućnosti… Do sada su vidioci otkrili samo jednu tajnu. Gospa je obećala ostaviti nadnaravni, vidljivi znak na planini na kojoj se prvo ukazala… Kada svih šest vidioca otkriju svih deset tajni Gospa će im se prestati ukazivati svakodnevno. Marija, Vicka i Ivan primili su devet tajni, Gospa im se ukazuje svakoga dana u 17:40 u ljetnom razdoblju, u 16:40 u zimskom, gdjegod da se nalaze. Mirjana, Jakov i Ivanka su primili svih deset tajni i Gospa im se ukazuje jednom na godinu, što će činiti do kraja njihovih života.»[7]

Štovanje katoličke Marije je zaista uzelo maha. No, vratimo se na službeno katoličko učenje o Mariji.

Za katolike Marija je jednako važna kao i Isus i Duh Sveti

Unatoč biblijskoj istini «Jahve mi je ime svoje slave drugom ne dam»[8], katolička crkva izjednačuje, povlači paralele između Marije i Isusa i Marije i Duha Svetoga. Katolička crkva tvrdi kako se Isusove osobine mogu primijeniti i na Mariju. Ove dvije tabele pokazuju katoličko viđenje Marije i njezine uloge kao jednake Isusu i Duhu Svetomu.

 

Biblijske istine

  1. Kristova jedinstvena bezgrješnost
  2. Milosti spasenje dolaze jedino po Kristu
  3. Krist je uzašao n nebo, on je Kralj Kraljeva
  4. Isus Krist je jedini Posrednik
  5. Duh Sveti je vjernicima pomoćnik i zagovornik
  6. Krist, Otac i Duh Sveti jest Sveti Bog

Rimokatoličko učenje

  1. Marija je bezgrješno začeta
  2. Marija ima udjela u milosti i spasenju
  3. Marija je uznesena na nebo, ona je Kraljica neba
  4. Marija je Posrednik
  5. Marija je pomoćnik i zagovornik
  6. Marija je sva Sveta.  

 

Prva paralela

Katolička crkva tvrdi kako je Marija bezgrješna kao i Gospodin. Katolička dogma po pitanju Marijina bezgrješna začeća glasi,

«Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje:

Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.» Katekizam, paragraf 491.

«…milošću Božjom Marija je cijelog svog života ostala čista od svakog osobnog grijeha»Katekizam, paragraf 493.

Ideja Marijina Bezgrešnog Začeća je potpuno ne biblijska. Taj termin, kao ga koristi rimska crkva, nije vezan uz Isusovo djevičanskog rođenje, već se odnosi na začeće Marijino, u utrobi njezine majke. Ideja  Marijina Bezgrešnog Začeća je utemeljeno na izjavi kako su je Bog i Isus sačuvali od istočnog i svakog osobnog grijeha.

No, Pismo nam govori «jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave»[9], to se odnosi na sve ljude pa tako i na Mariju. Biblija nam govori da je Marija spašena grješnica, «(Josip i Marija su došli u Jeruzalem) i dadnu za žrtvu, kako je rečeno u Zakonu Gospodnjem, 'par grlica ili dva golubića'».[10] To je bilo u skladu sa Zakonom Gospodnjim.[11] Marija nas svojim primjerom uči da zahvaljujemo Gospodinu za njegovu milost i da priznamo da smo grješnici, spašeni isključivo  Njegovom milošću. Daljnji dokazi da je Marija shvaćala da je grješna jest i njezina pjesma u kojoj govori, «Slavi duša moja Gospodina; duh moj kliče od radosti u Bogu Spasitelju mome…».[12] Ona Boga naziva svojim Spasiteljem, jer on je taj koji spašava ljude od grijeha. Čak je i Isusova majka trebala Spasitelj, što ona sama i potvrđuje ovim riječima.

 

Navodno trajno Marijino djevičanstvo

Ova dogma je također dio Rimokatoličkog mita. To je još jedan korak u stavljanju Marije u istiu razinu sa Isusom Kristom. Ta doktrina izjavljuje kako je Marija bila djevica prije rođenja Isusa, za vrijeme rađanja i nakon rođenja. Rim službeno tvrdi slijedeće:

«produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista 'nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo'. Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao 'Aeiparthenos', 'vazda Djevicu'»[13]

Marijino djevičanstvo prije nego li je rodila Isusa je važna biblijska doktrina i važan dio biblijske vjere, no Pismo nam ne govori išta o Marijinom trajnom djevičanstvu, već upravo suprotno. Sveto pismo na brak gleda kao na nešto časno. Pismo nas uči, «Njegova majka Marija bijaše zaručena a Josipom. Ali prije nego se zajedno nastaniše, pokaza se da začela po Duhu Svetom.».[14] U ovome biblijskom retku ima naznaka da su se Josip i Marija nakon određenog vremena «nastanili zajedno». Dalje nam Pismo govori, «kada se Josip probudi, učini kako mu je zapovjedio anđeo Gospodnji: dovede kući ženu svoju. I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina, komu on nadjenu ime Isus.».[15] Ovi redci nam govore da je Marija živjela sa Josipom kao djevica dok nije rodila Isusa. Josip nije s njom imao spolni odnos prije Isusova rođenja. No, ovi redci nam ne daju jasne informacije što se točno dogodilo nakon rođenja. Svatko može naslutiti da se nakon rođenja odvijao normalan bračni život, osim ako želite braniti doktrinu Marijina trajnog djevičanstva. Duh Sveti nam u Matejevu evanđelju ne daje nasluti takvo što.

 

Navodni zavjetovanje na djevičanstvo

Toma Akvinski, vodeći autoritet u Rimskoj crkvi, postavlja pitanje, «Je li se Majka Božja zavjetovala na djevičanstvo?». Na to pitanje odgovara: «Kristova majka se nije zavjetovala na djevičanstvo dok se nije zaručila za Josipa. Nakon zaruka su se oboje zavjetovali na djevičanstvo.»[16] Jednako tako se i današnji katolički apologetičari, kako bi opravdali svoje učenje o Mariji, drže te tradicije. Vjeruju da je Marija poštovala svoj zavjet djevičanstva i nije više imala djece. Što je apsolutno apsurdno. Taj navodni zavjet djevičanstva Marije i Josipa je u suprotnosti Božanskoj svrsi braka. Brak, kako ga je Bog ustanovio, je zamišljen tako da muškarac i žena postanu «jedno tijelo».[17] Kada se brak konzumira, što je fizičko prianjanje,  par je odgovoran da se ne uskraćuju jedno drugom seksualno. Bog je to tako uredio kako bi njihova tijela ostala posvećena i časna. Ako se par pak želi uzdržavati od spolnih odnosa to mora biti privremeni, obostrani dogovor.[18]

 

            Da se Josip obvezao na djevičanstvo, prekršio bi zapovijed koju mu je Bog uputio, «Josipe sine Davidov ne moj se bojati kući dovesti ženu svoju Mariju…».[19]

Josip je učinio upravo ono što mi je Duh Sveti naredio da učini, o čem čitamo u Pismu, «I ona, a da se nije s njom sastao, rodi sina…». Josipu i svim muževima na svijetu Gospodin jasno zapovijeda, «Neka je blagoslovljen izvor tvoj i raduj se sa ženom svoje mladosti: neka ti je kao mila košuta i ljupka gazela, neka te grudi njene opajaju u svako doba, njezina ljubav zatravljuje bez prestanka!».[20] Da su se Josip i Marija zavjetovali na djevičanstvo u braku izravno bi se ogriješili o Božje zapovijedi.

 

Marijin brak i Isusova braća i sestre

Trajno djevičanstvo koje katolička crkva pripisuje Mariji nije u skladu s Biblijom. Na nekoliko mjesta u Novome zavjetu spominju se Isusova braća i sestre. Jedan takav primjer nalazimo u Markovu evanđelju: «Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat Jakovljev, Josipov, Judin i Šimunov? Zar mu se sestre ne nalaze ovdje među nama?».[21] U Matejevu evanđelju nalazimo još jedan takav primjer: «Zar on nije tesarov sin? Zar mu se majka ne zove Marija, a braća njegova Jakov, Josip, Šimun i Juda? Zar se njegove sestre ne nalaze među nama?»[22]

Iz ovoga teksta, kao i iz ostalih, jasno vidimo da je Isus imao braću i sestre. Duh Sveti, autor čitave Biblije, je iskoristio precizan grčki jezik koji koji koristi različite riječi za brata «adelphos» (doslovnog značenja 'a'- iz, od i  'delphos'- maternica) i rođaka «anepsios», što može značiti rođak ili sestrin sin. Isto tako i Pavao, nadahnut Duhom Svetim, naziva Jakova «Gospodinovim bratom».[23] Riječ koja se ovdje koristi je «adelphos» brat, a ne «anepsios» rođak. Također se i u  evanđelju po Marku Duh Sveti  pobrinuo o preciznoj upotrebi riječi brat, «Zar nije ovo tesar, sin Marijin, a brat (adelphos) Jakovljev».

Istina je da se povremeno riječ «adelphos» u Novome Zavjet koristila u opisivanju šire zajednice vjernika i učenika, no ako obratimo pažnju na kontekst ovih redaka iz Mateja i Marka vrlo se jasno vidi značenje riječi «adelphos». Isto tako izraz «braća i sestre» ne mogu u ovom slučaju, što je opet vidljivo iz konteksta, označavati zajednicu vjernika. Također je isključeno značenje «rođak», je za taj se odnos unutar obitelji koristi riječ «anepsioi». Duh Sveti nam jasno daje do znanja da je Isus imao braću i sestre. U Ivanovu evanđelju pisac, nadahnut Duhom Svetim, pravi jasnu razliku između braće i učenika, «…siđe Isus s majkom svojom, s braćom i učenicima…».[24]

 

            U očajničkom, pokušaju održanja tradicije Marijina trajnog djevičanstva, Rimokatolička crkva kaže da se izraz, Isusova braća i sestre, odnose na neku drugu Mariju. To izjavljuju slijedećim riječima:

«Na to se katkad primjećuje da Sveto pismo govori o Isusovoj braći i sestrama. Crkva je uvijek držala da ti navodi ne naznačuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, 'Isusova braća' (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove učenice, koja je označena posebno kao 'druga Marija' (mt 28,1). Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu.».[25]

Druga Marija? Čemu izvrtanje Pisma? Ovaj paragraf Katekizma nema nikakva veze sa tekstom tekst iz Mateja, koji govori o Isusovoj fizičkoj majci i njegovoj fizičkoj braći i sestrama. Negiranje ovih činjenica je potrebo katoličkoj crkvi u propagiranju Marije kao polu božanskog bića, koja je iznad normalnih bračnih odnosa sa svojim mužem Josipom. Na temelju toga je Marija postavljena kao uzor celibata redovnicama i svećenicima. Ta tradicija Marijina trajnog djevičanstva izmišljena je kako bi se Marija predstavila kao božanstvo, i kako bi se idealizirao celibat kao sredstvo ulaska u više sfere pobožnosti i pristupa Bogu. «Odluka Blažene Djevice da se u potpunosti posveti Bogu svojim djevičanstvom je bio početak i nadahnuće posvećenog djevičanstva u Crkvi.»[26]

 

 

Pravi Marijin blagoslov

Mariju, kakvom je Biblija prikazuje, zaista sve generacije trebaju nazivati blaženom među ženama – no Marija nije iznad ostalih žena i muškaraca i nikako nije jednaka Kristu. Marijina blaženost je demonstracija božanske naklonosti prema njoj, to se naročito vidi u pozivu da bude Isusova majka. Proroštvo je najavilo da će Spasitelj doći iz kuće Davidove, a Marija je bila potomak te kuće, Bog ju je svojom suverenošću odabrao. Riječ Božja nam kaže da je ona, pobožna djevojka,  začela kao djevica i rodila Isusa. Nakon Isusova rođenja je iz poslušnosti Riječi Božjoj (koja je i nama ostavljena u evanđeljima) bila Josipu žena i majka svojoj djeci.

 Marija nije bila spašena vlastitom pravednošću, ni nekom, pri rođenju danom joj milosti koja ju je sačuvala od svakog grijeha, ni zavjetovanjem na djevičanstvo u braku.

Marija je uistinu blagoslovljena među ženama jer je i ona bila grješnica koja je spašena po vjeri milošću Božjom!

 

Druga paralela

Biblija nam govori da je Gospodin Isus dovršio djelo otkupljenja. Milost i spasenje se nalaze jedino u Kristu. U katoličkoj tradiciji Mariji je također ima udjela u milosti i spasenju. Službeno učenje glasi:

«Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. 'Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti'.».[27]

 

Punina milosti i istina su isključivo Kristovo pravo

Spasenje koje je prikaz Božje ljubavi i milosti nam ne dolaze po majci, već po djelu velikog svećenika Isusa Krista. Milost je karakteristika Njegove božanske Osobe. Biblija tu jedinstvenu osobinu pripisuje jedino Isusu Kristu. «I Riječ je tijelom postala i nastanila se među nama. I mi smo promatrali slavu njegovu, slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.»,[28] sve što se zbilo prije Njega bila je slika, ukazivanje na Isusa. Sve što se zbilo nakon također ukazuje, upućuje na Njega. Apostol Ivan naviješta: «..a po Isusu Kristu dođe milost i istina.»,[29] «Uistinu svi mi primismo od njegove punine: milost za milost.».[30]

Svemogući Bog prihvaća istinske vjernike po Kristovoj milosti. Volja Očeva je bila da sva punina milosti prebiva u Kristu. U rečenici «Riječ je tijelom postala» nalazi se izobilje milosti. On je svome narodu izvor milosti u Njemu je punina pravednosti i svake izvrsnosti. Ocu se svidjelo da u Isusu, Spasitelju prebiva sva punina «punina Onoga koji ispunja sve u svima.».[31]

On svome narodu daje izobilno, «milost za milost». Izjava da nam je Marija « postala Majkom u redu milosti» je bahatost spram djela i Osobe Isusa Krista, jer implicira da je za djelovanje njegove milosti bila potreban majka. Takvu «milost» Krist, ako nije potpuno njegova, ne može slobodno dati ni posjedovati.

 

Uzdizanje Marije jer ona, navodno, spašava

Katolička crkva i dalje uzdiže Mariju i tvrdi kako ona ima svoje mjesto u spasonosnoj milosti, i izjavljuje:

«'Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogostrukom svojim zagovorom i dalje pribavlja milost vječnog spasenja. (''') zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenom Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.'»[32]

«…Kako kaže sveti Irinej, 'posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod.'»[33]

Tvrdnje da nam je Marija «postala majkom u redu milosti» i da ima «spasonosnu ulogu» kojom nam «pribavlja milost vječnoga spasenja» su bogohulne, jer samo je Isus Krist pun milosti i istine. Te tvrdnje vrijeđaju i Mariju kakvu nam Biblija opisuje. Ovaj, gore navedeni, Irenejev citat je bogohulan u tvrdnji da Marija «postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod». Naime, iz toga se daje zaključiti da je njezina volja utjecala na Boga s čime je ona spasila svoju dušu i duše ljudskoga roda. Ta izjava također pokazuje nepoštivanje Božje ljubavi koja je jedini pravi uzrok spasenja duša. Biblija nas uči da je spasenje božanska inicijativa: «Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni.».[34] Biblija nas uči o Bogu, On je: «Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću…»,[35] i «Jahve je spor n a srdžbu, a bogat milosrđem»[36] Upućivati ljude na Mariju u nadi da će njezini zagovori utjecati na Boga je izdaja Isusa Krista koji je jedina nada za spasenje duša. Jedino Bogu pripada slava jer On nam je jedina nada za spasenje, sve ostalo je uskraćivanje Bogu slave koje mu pripada.[37]

 

Treća paralela

Biblija nam kaže da je Isus uzašao na nebo i On je Kralj Kraljeva, Katolička crkva tvrdi da je Marija također uznesena na nebo i sada je Kraljica nad svime. Službeno učenje glasi:

 

«'Napokon Bezgrešan Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnog grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću'. Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

'U porodu si Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.'».[38]

 

Biblijski odgovor

 

Rimokatolička doktrina o Marijinu uznesenju kaže da je, ubrzo nakon smrti ili da nije uopće umrla, dušom i tijelom bila uznesena na nebo. To vjerovanje je postalo dogma 1950 godine, i poricati tu doktrinu, kaže Rim, smrtni je grijeh. To dogma je zaista apsurdna, jer o tome Biblija nigdje ne govori, nema spomena te dogme čak ni u ranoj tradiciji. Katolički teolog Ludwig Ott to i priznaje: «ideja o Marijinu uznesenju pojavljuje se u petom i šestom stoljeću u tzv. pričama o prelasku (Transitus Mariae). Iako su te priče apokrifne ipak su određena svjedočanstva vjere ljudi tog doba u kojem su nastale. Prvi Crkveni autor koji je govorio o Marijinu uznesenju vezano za apokrifne priče o prelasku Blažene Djevice Marije je bio sveti Grgur Tourski (594.).»[39] Rimska crkva je prihvatila učenja koja svoje porijeklo vuku iz heretičkih spisa, koje je rana crkva osudila.

            U službenom učenju o Marijinu uznesenju, Mariju se proglašava «Kraljicom svemira». Među najpopularnijim katoličkim molitva krunice je «Zdravo kraljice», koja počinje: «Zdravo, Kraljice, majko milosrđa, živote, slasti i ufanje naše zdravo». Tim riječima ljudi svoje živote i nade stavljaju u ruke Kraljici neba. U litaniji lauretanskoj Rimska crkva Mariju naziva: «Kraljice anđela, Kraljice patrijarha, Kraljice proroka, Kraljice apostola, Kraljice mučenika, Kraljice ispovjednika, Kraljice djevica, Kraljice svih svetih, Kraljice bez grijeha istočnog začeta, Kraljice na nebo uznesena, Kraljice svete krunice, Kraljice obitelji, Kraljice mira.»[40]

 

            To je vrlo slično onome što su Izraelci učinili u Starozavjetno vrijeme, o čemu nam piše prorok Jeremija, «Djeca kupe drva, oci prave vatru, žene mijese tijesto da ispeku kolače 'kraljici neba' i lijevaju ljevanice tuđim bogovima da me pogrde.».[41] Štovanje kraljice neba također podsjeća na drevne Feničane koji su  mjesec nazivali Aštarta ili Aštarot, na ženu Baalovu i Kraljicu neba i Babilonci su također štovali Kraljicu neba.

 

            U Biblijskoj knjizi Otkrivenja, poglavljima pet i šest, imamo opis neba. Bog sjedi na tronu okružen sa dvadeset i četiri starješine i četiri bića. Janje, Gospodin Isus Krist je na tronu. Stotine anđela okružuju tron pjevajući Bogu hvale. U tom opisu neba nigdje ne nalazimo Kraljicu neba, jer bi to bila uvreda za Boga. Mi moramo slaviti jedino Boga, «Obratite se k meni da se spasite svi krajevi zemlje, jer ja sam Bog i nema drugoga!».[42] Oni, koji štuju Kraljicu neba i navode druge da je štuju «pit će vino Božje srdžbe koje stoji natočeno, čisto u čaši njegova gnjeva.»[43]

 

 

 

 

Četvrta paralela

Katolička crkva, pokraj svih već spomenutih svari, Mariju predstavlja kao Posrednicu izjednačavajući je s Kristom kao jedinim Posrednikom. Službeno učenje Vatikana glasi:

«…zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenom Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica.'»[44]

Ova ideja je detaljnije razvijena u II Vatikanski koncil: koncilijarni i post koncilijarni dokumenti:

«Ponavljajući riječi apostola, nema do jednog posrednika, 'jedan je Bog – posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus koji dade samog sebe kao otkup mjesto sviju.' (I Timoteju 2:5-6). No, Marijina uloga majke svih ljudi ni na koji način ne zasjenjuje ili umanjuje jedinstvenost posredništva Isusa Krista, već pokazuje njegovu moć. No, Marijino koristan utjecaj na ljude ne potječe iz kakve unutarnje potrebe već iz naklonosti Božje…»[45]

«…Stoga se Blažena Djevica Marija u (Rimokatoličkoj) Crkvi zaziva imenom Odvjetnice, Pomagateljice, Dobročiniteljice i Posrednice. Shvaćanje Marije na ovaj način ne oduzima niti dodaje uzvišenosti i dostatnosti Krista kao Posrednika.»[46]

 

 

Biblijski odgovor

Rimokatolička crkva na Mariju gleda kao na posrednicu. Pitanje posredovanja između čovjeka i Boga je vrlo ozbiljno i moguće je jedino po onome koji je istinski Bog i čovjek, a to je Isus Krist, jedino po njemu čovjek može uspostaviti odnos sa Bogom. Gospodin nam je rekao: «'Ja sam put istina i život – reče mu Isus. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni.»[47]

Bog je Otac i k Ocu možemo doći jedino po Isusu, Sinu. Apostol Pavao je također napisao: «'jedan je Bog, jedan je posrednik između Boga i ljudi: čovjek Krist Isus…».[48]

 

            Objašnjenje II Vatikanskog koncila kako je moguće Mariju smatrati posrednicom je klasičan primjer katoličkog okolišanja. Predstavljajući dva posrednika Rimokatolička crkva tvrdi da Marija  «ne zasjenjuje ili umanjuje jedinstvenost posredništva Isusa Krista.» Učenje Katoličke crkve je u suprotnosti sa Svetim pismom. To se vidi u katoličkim molitvenicima u svakodnevnoj praksi katoličkih vjernika, i objašnjenje kako Marija ne zasjenjuje i ne umanjuje Krista obična laž, koja traje već dosta dugo.

Katolički vjernici koji se okreću posrednici, Mariji, time su zaustavljeni i spriječeni obratiti se Isusu Kristu. Isus Krist je jedini put k Ocu. Čovjek Isus Krist je jedini Posrednik na nebu, «Vjeruj u Gospodina Isusa – odgovoriše mu – pa ćeš se spasiti ti i tvoj dom.».[49] To je istinita činjenica. No, Vatikan, u prošlosti, a i sadašnjosti, poriče tu istinu proglašavajući Mariju posrednicom i Kraljicom neba.

 

 

 

Marijina ukazanja

«Marijina» ukazanja širom svijeta podupiru službeno učenje Vatikana i jasno pokazuju kako  se to učenje o Posrednici i Kraljici neba očituje u životima ljudi. Ponekad se Marija ukazuje zajedno sa Kristom kao su-posrednica, poneka kao velika svećenica koja se zalaže za vjernike kod Isusa, često se ukazuje kao Kraljica neba.

 

Ukazanja imaju uvijek istu poruku. Pozabavimo se malo najpoznatijim mjestom ukazanja, Fatima u Portugalu. Kada se 1917. Marija ukazala djeci u Fatimi poručila im je da se trebaju više žrtvovati, «Molite, mnogo molite i žrtvujte se za grešnike. Znajte, mnoge duše odlaze u pakao, jer se za njih nitko ne žrtvuje i ne moli.».[50] Ova izjava je u izravnom sukobu da Svetim pismom, koje jasno izjavljuje kako je Kristova žrtva na križu prva i posljednja, jedina koja ima moć otpustiti grijehe. Marijina ukazanja u Fatimi su u direktnoj suprotnosti poruci Križa, i poriču njegovu učinkovitost. Isto tako je i sa ostalim ukazanjima diljem svijeta, i u Međugorju,i u Koloradu, i u Arizoni,i u Georgiji. Biblija nam kaže da Isus «… sjede, pošto je ostvario očišćenje grijeha, s desne strane Veličanstva u nebu.»[51]

Duh Sveti je u Evanđeljima dao vrlo jasni poruku, samo je jedan Posrednik, «On naprotiv pošto je prinio samo jednu žrtvu za grijehe, zauvijek 'sjede Bogu s desne strane'… On je uistinu jednim jedinim prinosom učinio zauvijek savršenim one koje posvećuje.».[52]

Marijinima ukazanja u Fatimi i diljem svijeta su u suprotnosti s porukom križa, poričući dostatnost Kristove žrtve. Marijina ukazanja pokazuju prijezir spram svetosti i svrhe Krstova križa. Ukazanja su lažu o svome identitetu (predstavljaju se kao Marija) i lažu o svome porijeklu (da su s neba). Apostol Pavao nam govori kako je i takvo što moguće, «Nije ni čudo jer se sam sotona pretvara u anđela svijetla.»[53]

 

            Želite li detaljniju analizu Marijinih ukazanja i poruka, o njihovu demonskom porijeklu, o interakciji ukazanja sa papama pogledajte knjige Timothyja Kauffmana; Quite Contrary (Upravo suprotno) i Graven Bread (Rezbareni idol kruha).[54] Daljnjim istraživanjem otkriti će te da Rimokatolička crkva poriče Evanđelje, šireći svoju poruku kako se možete spasiti vlastitom pravednošću, vlastitom patnju, popravljanjem, molitvom i poslušnošću onoj koja tvrdi da je su-Posrednica, su-Velika Svećenica, uzdignuta do samog prijestolja Božjeg.

 

Peta paralela

Duh Sveti je vjernicima Pomoćnik i Odvjetnik. No, Vatikan uči kako je Marija vjernicima Pomoćnik i Odvjetnik. Službeno učenje glasi: «Stoga se Blažena Djevica Marija u (Rimokatoličkoj) Crkvi zaziva imenom Odvjetnice, Pomagateljice, Dobročiniteljice…».[55]

Ove uloge i nazivi tih uloga su vrlo ozbiljne jer u Bibliji je Tješitelj, Pomoćnik poslan kako bi prebivao u vjernicima, zamijenio Isusa na zemlji, a te uloge i titule pripadaju jedino Duhu Svetomu. On će zauvijek ostati sa vjernicima (Ivan 14:16), On nas podsjeća n Kristove riječi (Ivan 14:26), On svjedoči za Krista, ne za sebe ((Ivan 15:26), vodi vjernike ka istini (Ivan 16:13). Uistinu, Duh Sveti jest Odvjetnik, božanski Pomagač, Tješitelj i Duh istine. Učenje koje ove božanske uloge posredovanja, koje pripadaju Duhu Svetomu i Isusu Kristu, pripisuju «Mariji» je bogohulno i protivno božanskim osobama Isusa Krista i Duha Svetoga. takvo učenje je, jednostavno rečeno, hereza.

 

            Spoznaja o spasenju dolazi od propovijedanja Riječi Božje i ovisi koliko je osoba spremna i svjesna da joj je potrebno za izmirenje s Bogom. Tu svjesnost duši n koja čuje Riječ ne donosi neka zamjenica Božja, već donosi Duh Sveti. Riječ Istine je sredstvo Duha Svetoga i On je jedini koji tu Riječ može donijeti, i donosi ljudima. U Fatimi u Portugalu papa Ivan Pavao II je 13. svibnja 2000. proglasio da Rimokatolički koncept «Marije» u sebi sadrži ulogu Duha Svetoga vodeći ljude k Bogu. Rekao je slijedeće:

«Prema božanskom planu, 'žena obučena u sunce' (Otkrivenje 12:1) sišla je s nebesa posjetiti svoju djecu… Zatražila je od njih da se trebaju žrtvovati više, govoreći im da je spreman povesti ih Bogu. I gle, ugledaše svijetlost kako sja iz njezinih majčinskih ruku i prodire duboko u njih, osjetiše da su uronjeni u Boga…»[56]

Taj Papin govor u Fatimi je fanatični Marijanski misticizam. On je na svojoj poziciji vrhovnog učitelja Katoličke crkve manipulirao i zlorabio Pismo kako bi običnoj ženi dodijelio ulogu Duha Svetoga, dovođenja ljudi k Bogu. Ovime bi najviše bila zgrožena prava Marija.

Službeno učenje Rima i srž ovih Papinih riječi mogu se sažeti i izreći u Katoličkoj molitvi «Spomeni se»:

«Spomeni se, milostiva djevice Marijo, kako se nije nikad čulo da si ikoga zapustila koji se k tebi u zaštitu utekao, tvoju pomoć zatražio i tvoj zagovor zaprosio. Ovim pouzdanjem potaknut utječem se i ja k tebi, Djevice djevica; k tebi, Majko, dolazim; pred tobom kukavni grešnik stojim. Nemoj, Majko vječne Riječi, prezreti mojih riječi, već ih čuj i milostivo usliši. Amen»

Ova molitva sugerira da ako i Bog ne odgovori, ne čuje molitvu milostiva Djevica će svako čuti i odgovoriti. Ovo je sam vrh idolopoklonstva. Politeizam je oduvijek bio strašan grijeh. Božja zapovijed, «Nemoj imati drugih Bogova uz mene»[57] još uvijek vrijedi.

Šesta paralela

Atributi koje posjeduje samo Bog, niti jedno drugo biće

Isus Krist sa Ocem i Duhom Svetim jest jedini Sveti Bog. Rimokatolička crkva i Mariju proglašava svom Svetom. Ta paralela koju katolici prave između Marije i Boga, nazivajući ju Odvjetnicom, Pomoćnicom i Posrednicom je bogohulno, jer to je preslikavanje božanskih osobina na ljudsko biće. Kao dodatnu uvredu Bogu katolici Mariju nazivaju Svom Svetom, izvorom svetosti. To učenje obezvrjeđuje Boga pokušavajući ukrasti samu srž njegove slave.

Učenje Vatikan glasi:

«Ištući od Marije da moli za nas, priznajemo se ubogim grešnicima te se obraćamo 'Majci milosrđa', svoj svetoj.».[58]

«Od Crkve se uči primjeru svetosti kojoj prepoznaje uzor i izvor u presvetoj Djevici Mariji…»[59]

Biblija nas jasno uči da je samo Bog beskonačan, vječan, nepromjenjiv, da je samo On mudrost, sila, svetost, dobrota i istina. On je jedini sav Svet. Svetost je božanski atribut koji pokriva i obuhvaća sve ostale Božje atribute tako da je i Njegova pravednost sveta, Njegova istina je sveta, Njegova pravda je sveta. On jest svaki od tih atributa. Po tom sveobuhvatnom atributu svetosti, Bog se razlikuje od svih ostalih bića. On je u potpunosti drugačiji od svih ostalih bića. Mi trebamo iskupljenje i spasenje pred Svetim Bogom jer nam Njegova Riječ tako nalaže: «Nitko nije svet kao što je Jahve (jer nema nikoga osim tebe), i nema hridi kao

što je Bog naš.».[60] Na jednom drugom mjestu također kaže, «Tko da te Gospodaru 'ne poštuje' i 'tvoje ime ne slavi'? Ti si naime  jedini 'svet'; da, 'svi će narodi doći i pokloniti se pred tobom'…».[61]

 Prorok Izaija nam također upućuje ozbiljne riječi, «Svet, svet, svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!».[62] Obraćati se nekom stvorenju nazivom «Svet» je boguhulno i  idolopoklonstvo.

 

Zaključak

Biblija nam govori kakav je i tko je Bog i da nitko ne može zauzeti Njegovo mjesto, isto tako Biblija nam govori tko je Isus Krist i da nitko ne može zauzeti Njegovo mjesto i ulogu. Također, Biblija nam govori tko je i koja je uloga Duha Svetoga i da nitko ne može zauzeti Njegovo mjesto i ulogu. Ove biblijske istine isključuju Rimokatoličko učenje koje svoju «Mariju» predstavljaju kao «svu svetu», «Bezgrješno začetu», «Majka po redu milosti», «Kraljica  neba», «Posrednica», «Odvjetnica» i «Nebeska pomoćnica».

«Ja, Jahve mi je ime, svoje slave drugom ne dam, niti časte svoje kipovima».[63]

 

            Marija, kakvom ju predstavlja Rimokatoličko učenje je laž i odvratnost pred Bogom.  Ona nije, niti može biti jednaka Isusu Kristu i Duhu Svetome. No, postoji paralela između rimokatoličke «Marije» i poganskih božica. Neke poganske božice, slično kao i rimokatolička Marija, ne trebaju spasenje jer su one same uzrok spasenja. Takve božice često nemaju ljudsku djecu i nazivane su «Kraljice neba» koje ljudi, određenim formulama riječi, zazivaju i traže nadnaravnu pomoć. Božice ne umiru, njima se moli i obožava ih se. Katolički kult trajno djevice Marije, Kraljice neba može odvesti samo u okultizam, iz kojega i potječe. Rimokatoličku djevicu Mariju možemo pronaći na popisima ženskih božanstava na Internet stranicama kao što su; The Spiral Goddess Grove, (Gaj spiralnih božica) The White Moon (Bijeli mjesec), i Goddess 2000 (Božica 2000.). Mariju se naziva «Božanskom ženom» i kažu kako su stoljećima razni narodi svoja ženska božanstva preslikavali na Mariju.[64] Pismo nam govori da , «se sam sotona pretvara u anđela svijetla»,[65] no još uvijek me šokira kako Princ tame, da bi zavarao ljude, koristi jednu predivnu vjernicu, Mariju, prikazujući je kao božanstvo. Sve koji propovijedaju i prakticiraju ovu pogubnu doktrinu snaći će Božja osuda. Sam Gospodin Isus Krist je rekao, «Jer Otac ne sudi nikome već je sav sud dao Sinu…Dao mu je i vlast da sudi, jer je Sin Čovječji.»[66]

Isusu je dana sva vlast i moć da sudi i ispravlja je On je Kralj kraljeva i Gospodar gospodara. Sam Gospodin izjavljuje, «Sve mi je predao Otac moj.»[67] «Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska.»[68] Bog je vjeran svojoj Riječi, «'Osveta je moja, ja ću uzvratiti!'»[69]

 

            Jedno Bog nam daje spasenje kroz Duha Svetoga po vjeri u smrt i uskrsnuće Njegova Sina. Vjerujte Njemu, njemu jedinome, «na hvalu slave svoje milosti».[70]

Papinstvo ne krije svoje stajalište. Bilo svjesno ili nesvjesno katolici (čak i oni iskreni), koji ostaju vjerni papi u obožavanju Marije preziru bogatstvo i ljepotu Krista i Njegova evanđelja. Riječ Božja je jasna o izboru koji postoji, koji se nudi svim katolicima. «Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori sa nebesa!»[71]

U Bibliji, kada Bog govori ljudima krivica onih koji ga odbiju je velika, a kazna koja će ih snaći biti će još i veća. Bog zahtjeva da obratimo najstrožu pažnju na Evanđelja koja traže vjeru u Isusa Krista koji je jedini pun milosti i istine. Vremena nisu takva da možemo iskorištavati milost Božju, naprotiv moramo Boga moliti za nju! Jer, radi se o Božjoj slavi,  Božjem obećanju i Božjem Evanđelju!

«Zato, primajući u posjed kraljevstvo, koje se ne može uzdrmati, čuvajmo i dalje milost. Njom i dalje štujmo Boga kako mu je ugodno, u strahu i poštovanju. Uistinu, naš 'je Bog oganj koji proždire».[72]

 

[1] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 2677.

[2] 1. siječanj; BDM Bogorodica,  11. veljača; BDM Lurdska, 25. Ožujak Navj. Gospod. Blagovijest, 13. svibanj Gospa Fatimska; 31. svibanj Pohod Blažane Djevice Marije; 8. kolovoz Gospa Snježna; 15. kolovoz Velika Gospa – uznesenje BDM, 8. prosinac Bezgrešno začeće BDM. (ovu su neki od blagdana posvećeni Djevici Mariji u katoličkom kalendaru za više informacija pogledajte na www.geocities.com/imhwd_zd/Katolicki_kalendar_2006.htm ili ma www.catholic-forum.com/saints/saintbvm.htm

[3] «Vrhunac svečanosti Velikog jubileja je bilo slavljenje nedjeljne Mise koju je vodio Papa i biskupi na Trgu svetoga Petra, 8. listopada. Desetci tisuća vjernika se okupilo na Misi koja je završila činom  posvete Presvetoj Djevici Mariji.» L'Osservatore Romano, (Tjedno izdanje na engleskom jeziku, 11. listopada 2000. htm

[4] www.oloswestriver.org/mary_koran. htm  Pristupljeno 20.3.2003.

[5] http://members.aol.com/bjw1106/marian1b.htm  Pristupljeno 20.3.2003.

[6]  www.aparitions.org 3/20/2003.. 

[7] www.medjugorje.org 3/20/2003..

[8] izaija 42:8.

[9] Rimaljnima 3:23.

[10] Luka 2:24.

[11] Levitski zakonik 12.8.

[12] Luka 1:46.

[13] Katekizam katoličke crkve, Paragraph 499.

[14] Matej 1:18.

[15] Matej 1:24-25.

[16] Summa Theologica, Third Part q 28. article 4 Reply to Objection, www.newadvent.org/summa/402804.htm 3/20/2003.

[17] «Zar niste čitali da ih je Stvoritelj, kada ih u početku stvori, 'stvorio muško i žensko', i da je rekao: Zato će čovjek ostaviti oca i majku te će prionuti uz ženu svoju pa će oboje biti jedno tijelo'?» Matej 19:4-5.

[18] “Jedno se drugome nemojte uskraćivati, osim možda po dogovoru, za neko vrijeme, da se posvetite molitvi; zatim se opet sastajte, da vas ne bi sotona zbog vaše slabosti u izdržljivosti uveo u napast.» I Korinćanima 7:5.

[19] Matej 1:20.

[20] Izreke 5:18:19.

[21] Marko 6:3.

[22] Matej 13:55-56.

[23] Galaćanima 1:19.

[24] Ivan 2:12.

[25] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 500.

[26] www.miraclerosarymission.org/960821.htm 3/20/2003..

[27] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 968.

[28] Ivan 1:14.

[29] Ivan 1:17.

[30] Ivan 1:16.

[31] Efežanima 1:23.

[32] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 969.

 

[33] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 494.

[34] Ivan 3:16.

[35] Izlazak 24:6.

[36] Brojevi 14:18: Psalam 86:15, 103:8, 111:4, 103:7 itd.

[37] Psalam 42:6, 61:3, Izaija 45:22, Mihej 7:7.

[38] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 966.

[39] Ludwig Ott, Fundamentals of Catholic Dogma (Temelji katoličke dogme) (Rockford: tan, 1974.) str. 209-210.

[40] www.webdesk.com/catholic/prayers/litany-of-the-blessed-virgin-mary.html 2/1/2002.

[41] Jeremija 7:18.

[42] Izaija 45:22.

[43] Otkrivenje 14:10.

[44] Katekizam katoličke crkve, Paragraf 969.

[45] Vatican Council II: The conciliar and Post Conciliar Documents, broj 28, Lumen Gentium, 21. studenog 1964, Austin Flannery, Glavni urednik, Vol., I, Paragraf 60, str. 418.

[46] Ibid., paragraf 62, str. 419.

[47] Ivan 14:6.

[48]  1 Timoteju 2:5.

[49] Djela 16:31.

[50] www.vatican.va/holy_father/john:p.../hf_jp-ii_hom_20000513_beatification-fatima_en.htm 6/1/00.

[51] Hebrejima 1:3.

[52] Hebrejima 10:12,14.

[53] 2 Korinćanima 11:14.

[54] Obje knjige možete naručiti (na engleskom jeziku) poštom: White Horse Publications, CWRC, PO Box 325, Herndon, VA  20172-035

[55] Katekizam katoličke crkve, Paragraph 969.

[56] www.vatican.va/holy_father/john:p.../hf_jp-ii_hom_20000513_beatification-fatima_en.htm    6/1/00. Na stranici www.bereanbeacon.org možete vidjeti našu kritiku ukazanja u Fatimi pod «Fatima:JP II,RCC Contradict Gospel: Where Do Evangelical ETC Signatories Now Stand?».

[57] Izlazak 20:3.

[58] Katekizam katoličke crkve, Hrvatska biskupska konferencija, 1994. paragraf 2677.

[59] Katekizam katoličke crkve, Paragraph 2030. Kosa slova se nalaze u originalu.

[60] I Samuelova 2:2.

[61] Otkrivenje 15:4.

[62] Izaija 6:3.

[63] Izaija 42:8.

[64] www.goddess2000.org/Mary.html , www.thewhitemoon.com/mary.html , www.spiralgoddess.com/Mary.html

[65] 2 Korinćanima 11:14.

[66] Ivan 5:22,27.

[67] Mateja 11:27.

[68] Matej 28:18.

[69] Hebrejima 10:30.

[70] Efežanima 1:6.

[71] Hebrejima 12.25.

[72] Hebrejima 12:28-29.